1948. godine aktivno i masovnije u rad i djelovanje NK “Radnika”, počeli su se uključivati i mladići iz Starog Viteza i okolnih sela. Nakon nekoliko sastanaka, dogovoreno je da se formira inicijativni odbor za pripremu i formiranje novog kluba za cijelo područje Viteza. Predsjednik Inicijativnog odbora bio je Zvonko Ivišić i u ljeto 1948. godine umjesto NK “Radnik” osniva se novi klub koji se zvao NK “Sloga”. Za prvog predsjednika izabran je službenik Pošte iz Viteza, Ivan Vujo Vujica. Kratka i zanimljiva sjećanja Ivana Vuje Vujice zabilježena su, kao i Ludviga Tibolda, u brošurici izdanoj u povodu dvadesete godišnjice postojanja Sportskog društva “Radnik” Vitez. Vujica je tada evocirao stanje i probleme s kojima su se ovaj klub, njegovi igrači i rukovodstvo susretali i borili. Prije svega, problemi su bili materijalne prirode, što je i razlog relativno slabih sportskih rezultata. „Kad smo 1950. godine gostovali u Busovači, po prvi put smo putovali autobusom poduzeća „Slobodan Princip Seljo“. Bila je
to prava atrakcija, jer su neki nogometaši prvi put uopće sjeli u autobus. Autobusom na utakmicu nisu tada putovali ni daleko
poznatiji i kvalitetniji klubovi, čak i iz onih bogatijih i daleko razvijenijih sredina“. U tom četverogodišnjem predsjednikovanju
Ivana Vujice počelo se graditi nogometno igralište iznad Gaja časnih sestara, kako se zvalo to područje iznad Željezničke stanice, gdje je danas OŠ Dubravica, u neposrednoj blizini novoizgrađenog doma za stare i iznemogle osobe „Dom sv. Josip“.
“Tada se ponovno pokazala i iskazala pomoć naših sugrađana kad se za gradnju i uređenje igrališta iznad Gaja znalo okupiti s
krampovima i lopatama i 200 dragovoljaca“, zabilježene su riječi Ivana Vujice kao i njegova zahvala na vrijednom i predanom radu u klubu Ludviga Tibolda, Ive Vujice (igrač) i Ede Arnautovića. Prema njegovima riječima, kasnije je velik doprinos u organizacionom smislu dao visokopozicionirani dužnosnik u poduzeću „SPS“ Dragan Jovanović koji je punih šest godina bio predsjednik „Radnika“. Prema mišljenju i sjećanju Ivana Vujice, najbolji nogometaši iz starije generacije bili su: Nedžad Idrizbegović, Mirko Paar i Edo Arnautović, od srednje Karlo Stojak, Ivan Leskur, Franjo Vujica i Sead Tuco, a od najmlađe generacije u prvih dvadeset godina postojanja kluba Zdravko Križanović, Borislav Popović i Franjo Cani Skopljak.
